NA BLAGDAN SVIH SVETIH MOLI SE ZA SVE SVETE I BLAŽENE, POZNATE I NEPOZNATE

groblje-4

Uoči blagdana Svih svetih obilazimo groblja, ostavljamo cvijeće i palimo svijeće na vječnim počivalištima naših najmilijih. Početkom studenog nerijetko se na prozorima mogu vidjeti upaljeni lampaši. No, znate li kontekst koji stoji iza 1. i 2. 11.? Prvi dan u mjesecu studenom kršćani slave svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su živjeli kršćanski ideal, pa su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Iz navedenog je jasno zašto se ovaj blagdan pogrešno naziva „danom mrtvih“. S druge strane, za kršćane smrt nije kraj. Sa slavljem svih svetih i blaženih, poznatih i nepoznatih, krenulo se u 4. stoljeću. Kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. godine na zahtjev pape Grgura IV. zapovjedanim blagdanom, uz pristanak svih biskupa. Godine 1311. blagdan Svih svetih potvrdio je i Vatikan.

Dan poslije Svih svetih naziva se Dušni dan i to je dan sjećanja na sve drage pokojnike. Riječ je o svetkovini duša s kojom se krenulo na samom kraju 10. stoljeća. Povezanost koju smo imali s pokojnicima dok su bili uz nas zamjenjujemo sjećanjima i molitvom. Iz Crkve ističu da je taj razgovor s pokojnicima dublji, nego što je bio onaj na zemaljskom putu. Nažalost, često svoje najmilije više cijenimo kada nas napuste. Tako im, kako je prije istaknuto, uređujemo grobove i pažljivo biramo riječi koje ćemo uputiti molitvom.

Za Sve svete i Dušni dan u crkvama se služi po nekoliko misa za sve pokojne. Gdje je to moguće, mise se služe i u grobljanskim kapelama. Iako nas krajem listopada i početkom studenoga steže u prsnom košu, u ovim tako ljudski bliskim danima bliži smo onima kojih više nema, bliži smo sebi i svojoj vjeri.