Dugo Selo

U bližoj zagrebačkoj okolici, dvadesetak kilometara od središta hrvatske metropole, smjestilo se Dugo Selo na rubovima posavske ravnice i padinama prigorskoga gorja. U Dugo Selo iz središta Zagreba stiže se nakon 30-40 minuta vožnje cestom u smjeru Bjelovara, a još prije vlakom sa zagrebačkog Glavnog kolodvora. Vlakom je moguće stići iz svih gradova sjeverne i istočne Hrvatske.
Za posjet ovom gradu i njegovoj okolici uvijek se nađe dobar razlog….

SV. Martin biskup- zaštitinik župe

Sv. Martin je zaštitnik dugoselske župe, on je prvi svetac koji nije bio mučenik. Rođen je kao sin rimskog tribuna u današnjoj Mađarskoj, ondašnjoj Panoniji u gradu Sabariji (Szombathely) 315. godine. Odgoj je primio u talijanskoj pokrajini Paviji, te protiv svoje volje u petnaestoj godini postaje vojnik. Služio je u vrijeme dva cara, prvi je Konstancije, inače arijanac, a drugi je Julijan koji je bio otpadnik i poginuo u 32. godini života u borbi protiv Perzijanaca. Poznata je zgoda koja se zbila u Amiensu gdje je vojnik Martin vidjevši polugolog siromaha, mačem prepolovio svoj ogrtač i dao siromahu. U osamnaestoj je godini bio kršten, napustio je vojničku službu i postaje učenikom sv. Hilarija iz Poitiersa, biskupa, borca protiv krivovjere – arijanizma. Došao je svojim roditeljima da ih obrati na kršćanstvo, o čemu nam svjedoči spomenik ispred crkve u Szombathelyu koji prikazuje kako sin Martin krsti majku. Postao je svećenik koji je imao veliku podršku puka. 370. godine izabran je za biskupa u Toursu. Bio je blizak siromašnima i progonjenima zbog čega je u 27 godina biskupstva suočavan s brojnim progonima i pritiscima. Umro je 397. godine Njegov se kult brzo nakon smrti proširio čitavom Europom. On je bio jedan od prvih ispovjeditelja koji nije bio mučenik, a u Crkvi je dobio službeni kult ili štovanje. Na mjestu njegova groba sagrađena je prekrasna bazilika koja je od 5. st. stjecište brojnih hodočasnika. Mnoga mjesta prozvana su njegovim imenom, tako u Francuskoj postoji preko tri tisuće crkava i samostana posvećenih sv. Martinu, a u Hrvatskoj ga dvadesetak župa ima kao svog zaštitnika, brojne kapelice, oltare, kipove koji su posvećeni upravo sv. Martinu u čast.

Ono po čemu je sv. Martin najpoznatiji jest Martinje – kada se „krsti mošt“ koji tim činom „postaje vino“. Sv. Martin je svetac koji nije pio vino jer je kao redovnik bio apstinent, a postao je poznat po vinu.

Stopa sv. Martina

Na inicijativu Europskog kuturnog centra sv. Martina iz Toursa, koji je predstavljao ravnatelj Antoine Selosse, potom u organizaciji grada Dugog Sela i Turističke zajednice Dugog Sela te u suradnji župe sv. Martina u Dugom Selu koju je predstavljao njen župnik Slavko Kresonja, na staru crkvu sv. Martina u Prozorju 4. srpnja 2007. godine postavljena je „Stopa sv. Martina“. Taj osobiti događaj za Dugo Selo dio je europskog projekta obilježavanja putova sv. Martina. Na taj se način povezuju gradovi štovatelji baštine sv. Martina i područje kojima je svetac prolazio kao vojnik, asket, biskup i dobročinitelj.

Svečanosti postavljanja „stope“ bili su nazočni spomenuti predstavnici crkvenih i državne vlasti, te župnik župe sv. Martina u Szombathelyju, rodnog mjesta sv. Martina Aibner Geza koji se tom svečanom prigodom obratio prisutnima s nekoliko riječi. Kao trajan spomen na taj osobiti događaj ispisana je i potpisana povelja pod naslovom „Postavljanje Stope sv. Martina“.

 

CRKVA UZVIŠENJA SV. KRIŽA , Dugo Selo- Lukarišće

Župa Uzvišenja sv. Križa osnovana je 19.ožujka 2004. godine na svetkovinu sv. Josipa, dekretom kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa. 16. srpnja 2004. potvrđena je i konačna podjela župe prema kojoj granica ide Rimskim putem, Kozinskom i Mahačevom ulicom, tako da istočne strane tih ulica i sve istočno od njih pripada novoj župi, a to su naselja; Kozinščak, Donje Dorišće, Božjakovina do rijeke Zeline, Lukarišće, Andrilovec, Velika Ostrna, Mala Ostrna, Leprovica, Obedišće Ježevsko i Ježevo. 29. kolovoza župa Uzvišenja sv. Križa dobiva novog upravitelja vlč. Josipa Kuzela koji postaje župnik in solidum. Najpovojnija „zemljopisna točka“ za gradnju nove crkve je između Kozinščaka, Ostrne, Andrilovca i Donjeg Dvorišća, a to je naselje Lukarišće (područje „Korušak“). Zagrebačka nadbiskupija je 28. lipnja 2005. godine kupila zemljište veličine 15802 m² za potrebe izgradnje nove crkve i pastoralnog centra sa župnim stanom. Godine 2006. Raspisan je natječaj za idejno riješenje koje je ponovljeno u travnju 2007. Izabrano je rješenje umjetnika Miroslava Gažije, projekt je izradila tvrtka APG inženjering s arhitekticom Lidijom Grebenar na čelu. Radovi na crkvi počeli su 1. rujna 2009. Godine, a gradnja je dovršena 2011.

Crkva svetog Martina – Prozorje

Templari ovo područje dobivaju darovnicom kralja Andrije II. iz 1209. godine, iz koje saznajemo da su „braća vojske Hrama“, templari u posjedu navedene „Terra sancti Martini“ (Zemlja svetog Martina). Crkva sv. Martina sigurno je postojala i prije nego li su je templari dobili od kralja.

Crkva je na izuzetnom položaju na 203 metra nadmorske visine te pruža pogled na sve četiri strane svijeta. Od 1895. godine u crkvi se više ne vrše obredi zbog loše obnove nakon potresa. Crkva od koje danas stoji samo ruševina, ali unatoč lošem stanju ide među najznačajnije spomenike ovog područja, svojim osobinama pripada kasnogotičkom vremenu. God. 1733. godine postavljeno je zvono, 1800. drugo, a 1867. i treće zvono. Građevina je imala tešku sudbinu. Više puta teško je stradala, pa potom popravljanja i pregrađivana. Među ostalim nedaćama znamo za potres 1630. i 1880. godine. God. 1898 politička oblast je zatvorila crkvu i zabranila bogoslužje zbog oštećenja na crkvi. Zbog oštećenja pravovremeni popravci više nisu bili mogući, sitni inventar župe prenesen je 1899. godine u župu Dugo Selo. Crkva je 1971. godine oštećena u oluji, te se nakon toga postupilo konzervatorskim radovima da se spriječi daljnje propadanje.

Crkva Dugo Selo- Sv. Martin

Godine 1900. sagrađena je nova župna crkva u Dugom Selu u neogotičkom stilu s kovanom željeznom ogradom prema ulici, s dvije pobočne kapele i visokim tornjem sa satom. Grof Teodor Drašković zamijenio je svoje zemljište u istoj površini i u svrhu gradnje nove župne crkve darovao je župnoj općini sv. Martina. Podmirio je jednu trećinu troška izgradnje crkve, a ostalo župljani i crkveni pokrovitelji. Narod se bunio protiv gradnje nove crkve i prijenosa župe u Dugo Selo zbog zaziranja od novotarija i materijalne žrtve. Napokon župljani su surađivali oko gradnje nove župne crkve te financijski mnogo doprinijeli. 11. studenog crkva je trebala biti posvećena i predana službi Božjoj. 23. prosinca prvi put su svaki puni sat zazvonila crkvena zvona. U svetištu se nalazi glavni oltar sa slikom zaštitnika župe sv. Martina biskupa., koji je sačuvan u svojoj izvornosti. Crkva je stradala u Drugom svjetskom ratu gdje su uništeni originalni vitraji osim četiriju kružnih prozora u svetištu. Župnik Lovretić pokreće restauraciju prozora i vitraja. Godine1984. obnavlja se glavni oltar i dva pobočna oltara Majke Božje i sv. Vida. Godine 2001. napravljena su dva nova oltara Presvetog Srca Isusova i sv. Josipa. Godine 1989. uslijedilo je novo popločenje župne crkve. Godine 1997. Izvedeni su veliki radovi na crkvenom okolišu, nova staza s prilazima k postajama Križnog puta koje su 2001. godine bile asfaltirane. Svako nekoliko godina nešto se obnavljalo: krov, pročelja, toranj, uvođenje grijanja, električne instalacije. Crkva je okradena 1928. god.,1959. god., 1970. god., i 2006. god.